Razlika između 'izračunate' i 'verificirane' uštede jest cjelokupni proračun za poboljšanje. Ovako premostavamo taj jaz.
Vidimo isti scenarij kako se iznova i iznova ponavlja tijekom uvođenja. Program poboljšanja ostvaruje impresivne brojke za tu godinu. Financijski direktor traži detaljniju raspodjelu, i unutar tjedan dana ostane manje od polovice tih brojki. Sljedeće godine program ima manji proračun.
Ne zato što se stvari ne poboljšavaju. Već zato što su uštede izračunate na način koji ne bi izdržao reviziju.
Ušteda koju nije odobrio nadležni odjel nije ušteda. To je dobronamjerna procjena.
Metodologiju izračuna jednom definira nadležno odjeljenje — tarife radnih stanica, jedinična cijena, cijena energije i pravila za tvrde i meke uštede. Osoba zadužena za poboljšanje procesa izračunava i unosi iznose detaljno te može unijeti sljedeće ulazne podatke: broj sekundi, broj jedinica, broj kWh. Kupac definira razinu detalja i metodu evidentiranja.
Ulaganje se bilježi na istoj kartici kao i ušteda, pa se razdoblje povrata i ROI automatski izračunavaju, umjesto u zasebnoj tablici. A dvanaest mjeseci nakon završetka projekta sustav može automatski pokrenuti naknadnu provjeru: jesu li definirani financijski iznosi još uvijek važeći?
Na prvi pogled organizacije koje posluju na ovaj način čine se da imaju niže brojke nego prije. Razlika je u tome što te brojke prolaze reviziju financijskog odjela — i kao rezultat toga proračun za poboljšanja ne smanjuje se iz godine u godinu, nego se povećava.